Rožajka Nermina Ledinić, koja sa sedmoro djece živi u baraci od šesnaestak kvadrata, apeluje na nadležne institucije da joj pomognu u odgajanju njenih mališana jer sama nije u mogućnosti da prehrani djecu niti da im obezbijedi pristojne uslove za život.
Ona i njeno sedmoro djece, od kojih najstarije ima 12 godina, a najmlađe par mjeseci, godinama živi usred šume na periferiji Rožaja u objektu bez vode i kupatila. Spavaju, ako je to moguće, u jednom krevetu, jer u baraci osim jednog ležaja, šporeta od pleha, te zamrzivača ogromnih razmjera i nešto posuđa nema ničega.
– I da imamo više stvari mi ne bismo imali gdje da ih stavimo jer skučeno. Ranije smo živjeli pod kiriju, a ovdje smo došli jer ne mogu da pored svih izdataka plaćam i zakup stana – objašnjava Ledinićeva. Ističe da su do ljetos koristili vodu sa obližnjeg bunara u komšiluku, ali da od kada je imanje na kojem se nalazi izvor prodato, to im je zabranjeno. Njena nejač sada vodu donose sa udaljene česme. Djecu kupa u koritu, a hrani ih, kako kaže, onim što dobija od dobrih ljudi jer da nije njih njena djeca bi pomrla od gladi.
Baraku Ledinića osvjetljava struja koju dobijaju preko kablakoji je razvukao jedan od dobrotvora.
– On je platio za to 300 eura. Kabal nije postavljen na stubove već na kočeve, pa neko redovno obara kabal na zemlju. Pored toga, kabal je oštećen na nekoliko mjesta, pa strahujem da mi djeca ne nastradaju. Noćima ne spavam jer brinem da se zbog toga ne zapali ovo krova nad glavom što imamo – kroz suze priča Nermina. Ona moli nadležne da riješe njen problem i zamijene isječeni kabal da ne bi došlo do tragedije.
Ledinićeva je izrodila sedmoro djece od više supružnika, a već je u četvrtom mjesecu trudnoće i po osmi put će postati majka.
– Najteže mi je što se često pojavljujem na sudu jer ni jedan od očeva moje djece ne želi da mi pomogne oko njihovog odgajanja, pa moram sama da se staram o svoj djeci. Jedan od mojih bivših supruga sa kojim imam dvoje djece i sa kojim sam ponovo trudna, rekao mi je da ga naša djeca ne zanimaju i da mogu da ih dam u dom. Nisam kadra da se oduprem njegovim napadima ljubomore zbog čega i djeca i ja trpimo. Nekoliko puta sam se obraćala policiji za pomoć – kaže Ledinićeva. Prije blizu dvije godine uz prisustvo medija, Ledićevu je posjetio predsjednik opštine, Ejup Nurković, koji je tom prilikom obećao da će im dodijeliti plac na koji su humanitarne organizacije iz Novog Pazara planirale da im izgrade kuću. Nermina kaže da se na tome sve završilo te da ih više niko od tada nije posjećivao.
– Pokušavala sam nekoliko puta da dođem do kabineta predsjednika Opštine, ali tamo mi je zabranjen prilaz. Živimo od 150 eura socijalne pomoći, a Centar za socijalni rad nam pomaže povremeno u namirnicama, dok nas ostale institucije zaobilaze – kazala je Ledinićeva. Ona je zabrinuta za sudbinu djece zbog bolesti pluća od koje je, kaže, liječena u Brezoviku.
– Strahujem od narednog porođaja jer može svašta da mi se desi, pa ne znam ko će tada brinuti o mojim mališanima. Nermina kaže da djecu neće odvojiti od sebe ni po koju cijenu.
– Bila bih srećna samo kada bi nadležne institucije zakonskim sredstvima primorale očeve moje djece da plaćaju alimentaciju. Takođe tražim od lokalne uprave odnosno od predsjednika Ejupa Nurkovića da ispuni obećanje koje je javno dao. Narod nam pomaže u namirnicama, pa vjerujem da bi nam dobri ljudi i humanitarne organizacije obezbijedile krov nad glavom – naglašava Nermina.
Zbog udaljenosti škole do koje četvoro njene djece stižu pješice, te zbog nemogućnosti da ih na put prati i dočekuje, troje mališana već dvije sedmice ne idu na nastavu.
– Na velikim sam mukama zbog svega što me je snašlo. Ostalu djecu ne mogu da pošaljem u školu jer se plašim da ih ne napadnu psi lutalice – ispričala je Nermina.
Iz policije je potvrđeno da je Ledinićeva tražila od njih pomoć i da su predmet ustupili ODT u Podgorici.
– Nije nam poznat ishod tog postupka – rečeno je u OB-u Rožaje. Iz Centra za socijalni rad je saopšteno da je Ledinićeva korisnik programa aktivne podrške socijalno zaštitnih i dječjih prava, kao i psihosocijalne i pravne podrške u cilju rješavanja njenih problema.V.Ra.
Centar posreduje u rješavanju stambenog pitanja
– Zaposleni u Centru su u više navrata obilazili porodicu Ledinić, kojoj je pored redovnih primanja pružena jednokratna novčana pomoć – saopšteno je, između ostalog, iz Centra za socijalni rad. Takođe je rečeno da ta ustanova u saradnji sa lokalnom upravom posreduje u rješavanju stambenih uslova za porodicu Ledinić.